Bio si najbolje sto mi se moglo dogoditi.
Bio si dolazak sunca u moj mracan zivot.
Bio si rezultat iscekivanja malo srece.
Bio si hrana mome malenom tijelu.
Bio si osmijeh na mome tuznom licu.
Bio si svijetlost na mracnim putevima.
Bio si nada kada sam je imala najmanje.
Bio si rame na kojem sam mogla plakati.
Bio si lice kojem sam se mogla smijati.
Bio si zivot cijem sam se radovala.
Bio si snaga koja mi je bila potrebna.
Bio si ruka koja me ohrabrivala.
Bio si plan kojeg sam u zivot unijela.
Bio si vjecnost kojoj sam se radovala.
Bio si umijetnost kojoj sam se divila.
Bio si nota koju sam stalno pjevala.
Bio si zora zbog koje sam se budila.
Bio si ceznja zbog koje sam se vracala.
Bio si laz kojoj sam uvijek vjerovala.
Bio si ljubav koja mi je toliko trebala.
Bio si covjek kojeg sam najvise voljela.
Bio si mi sve...
Bio si.
Ne postoji druga stvarnost osim one koju imamo u sebi samima. Stoga većina ljudi živi tako nestvarno, zato što slike izvan sebe smatraju za stvarnost, a svoj vlastiti svijet u sebi ne puštaju nikako da dođe do riječi. Pri tome se može biti sretan. Ali, ako se jednom sazna i ono drugo, onda se više ne može izabrati da se pođe putem većine.
U zadnje se vrijeme ispitujem,kako je bilo živjeti u srednjem vijeku.
Gdje je uvijek vladalo siromaštvo i bijeda,
gdje su bolesti bile na svakom koraku,
gdje su lanci sela bili zaraženi kugom,
gdje pokapaju i žive,
gdje su bile vješane zene,
gdje je bilo silovanja,
gdje je bilo izobličeno kršćanstvo,
gdje orgije završavaju ubojstvima,
gdje vlada sarkazam,
gdje je izopačenost.
Shvaćam da je tamo bila realnost,ništa se nije moglo sakriti.
Iako nikada nisam bila, niti si bio ti
uz taktove sječanja na mladost ili ludost
sreli smo se, na straži pored Prizrena.
U noči kada je kao dopušteno sve
riječ bez značenja ili dodir sa smislom
ušao si kroz nevidljive žilice tehnike u život moj.
I kao da se otvorila Pandorina kutija
raznosila je slutnja sve oko mene
ali u meni je zavladao mir.
Ne znam gdje je pukla spona što održava kolotečinu
niti tako nazvati mogu bivanje u danima poslije, s tobom.
Jer ti si baš kao i ja sklon vjerovati,
spreman uljepšati i pomoči.
Mi smo jedno drugom napravili medvjeđu uslugu
poznavanja u nepoznavanju.
Danas je stiglo i stražarim na opasnim bedemima stvarnosti.
Tko si i da li dolaziš da poremetiš teško stečeni mir
i hoču li u strahu od pitanja što se to giba u mraku,
pucati bez upozorenja ?
Čula ludački rade, da shvatiš nema vremena
ali na koju god nas stranu odvelo to,
pamtit cu da smo se sreli
na straži, pored Prizrena.